Nema Svjetlosti · IDC Games

\r\n \r\n \r\n\r\n Moramo reći da gejmeri mogu imati jedinstven osjećaj zadovoljstva koji se dešava samo kada “otkrijemo” igr

\r\n\r\n

Moramo reći da gejmeri mogu imati jedinstven osjećaj zadovoljstva koji se dešava samo kada “otkrijemo” igru. Nešto što je bilo mnogo češće u zlatno doba gejminga, kada je pristup informacijama bio ograničen na časopise i programe, a kupovina nepoznate igre je predstavljala rizik bez povrata. Danas je vrlo teško da nas neka igra iznenadi, i, u rijetkim trenucima kada se to dogodi, gotovo uvijek pripada indie svijetu. Ovo je slučaj sa Nema Svjetlosti, akcijskim RPG-om koji je razvio Zelart čija pixel art estetika već vas ostavlja bez daha u svom traileru, ali je to njena postavka koja vas zaljubljuje u igru kada se uronite u njen svijet.

\r\n\r\n

Kao prvi dojam, možemo reći da se čini kao akcijska igra sa frenetičnim borbama i običnim narativnim izgovorom koji nas poziva da nastavimo napredovati. Ali dok napredujemo, ispostavlja se da je priča fantastična mreža anegdota i iskustava stotina NPC-a koja nas drži zainteresovanim kroz visoke vrhove težine i frustraciju ponavljanja borbe desetak puta.

\r\n\r\n

U Nema Svjetlosti igramo misterioznog protagonista čiji život je uništen u samo nekoliko sekundi. Vojska Crkve Velike Ruke razara njegovo selo, ubija njegovu porodicu pred njegovim očima, i uzima njegovo dijete da bude žrtvovano. Čovječanstvo je devastirano globalnom katastrofom i, da bi preživjelo, bilo je prisiljeno da se sklonilo pod zemlju. Kada sve izgleda izgubljeno, pojavljuje se Samedi, sumnjivi lik koji će nam postaviti prijedlog koji ne možemo odbiti.

\r\n\r\n

Ovo je početak avanture koja obuhvata širu paletu emocija, ne samo zbog događaja koji će oblikovati glavni zaplet već i zbog ogromnog broja socijalnih interakcija (u obliku sekundarnih misija ili jednostavno dijaloga) sa NPC-ima koji naseljavaju zamršene podzemne gradove. Svaki lik koga sretnemo ima nešto za reći i iz ovih razgovora možemo naslutiti stanje civilizacije, njene боле, snove i nade. Također ćemo biti svjedoci kako su obespravljeni ili... postoji li drugi mogući put? Možda, to je ono za šta je karma sistem stvoren.

\r\n\r\n

Postoje dva kontrastna iskustva koja oblikuju prijedlog Nema Svjetlosti. S jedne strane, imamo akcijsku komponentu: frenetičnu, agilnu i veoma kažnjavajuću. S druge strane, imamo narativ: spor, dubok i pun sugestija i suptilnih referenci koje oslikavaju tmurno panoramu ove futurističke distopije. Da bi se povezala oba ekstrema, u igru ulazi karma sistem, predstavljen jednostavnom polu-zelenom i polu-crvenom trakom. Dok pronalazimo NPC-e možemo interagovati s njima, dati mišljenje ili intervenisati u njihovim problemima. U zavisnosti od naših akcija, karma se naginje ka jednoj od svojih strana, i ovaj parametar će biti osnovan u oba aspekta avanture.

\r\n\r\n

Što se tiče narativne strane, ona otvara ili zatvara određene sekundarne misije za nas, s likovima koji će s nama razgovarati samo ako smo na jednoj od strana karme skale. Također, može odrediti koji od više završetaka ćemo dobiti na kraju igre. Što se tiče igračkog aspekta, stalno trošimo malo dobre karme kada koristimo neke od prednosti koje imamo na raspolaganju. Kada donesemo odluke koje utiču na razvoj narativa, pojaviće se šareni lik i reći će nam što misli o tome.

\r\n\r\n

Kada govorimo o borbenom sistemu možemo reći da je “jednostavan”. Na početku, sve se svodi na napadanje i izbjegavanje brzinom svjetlosti dok napredujemo kroz tamne okruženje impresionantno rekreirane pixel art-om. Nikada se nećemo osjećati sigurnima, uvijek ćemo biti korak udaljeni od okruženja neprijateljima spremnim da nas dokrajče s nekoliko udaraca. Ali taj osjećaj opasnosti postaje dvostruka oštrica: zavistan i istovremeno preplavljujući.

\r\n\r\n

Nema Svjetlosti poziva nas da se borimo agresivno, uzrokujući da se sve sposobnosti aktiviraju kroz bar gnjeva koji se puni samo kada udaramo neprijatelje ili razbijamo predmete na sceni i brzo se prazni ako ne održimo ritam napada. Sposobnosti se aktiviraju kroz kombinaciju radnji koje su često kontraproduktivne.

\r\n\r\n

Na kraju, uprkos nekim slabim točkama, igra na kraju postaje preporučiva iskustvo, ne samo zbog svoje zanimljive i tamne naracije, već jer je u suštini lijepa igra. Cinematike imaju jednostavan ali jedinstven stil, dizajn nivoa je izvrstan i ne podleže prekomjernom ponavljanju. Zelart-ova pixel art je prekrasna, a animacije neprijatelja su izvrsne, s veličanstvenim okruženjima i stvorenjima koja izgledaju kao da su izvorno stvorena iz uma H. R. Gigera.

\r\n\r\n

Zvučna sekcija funkcioniše u harmoniji s estetikom, stvarajući opresivnu atmosferu kroz jednostavne ali pažljive melodije i kontrastirajući akciju u pravoj dozi. Svaki od četiri dostupna puta ima jedinstvenu temu, koja degenerira do susreta s vođom sektora i, ponekad, ponosi se nekim estetskim promjenama vrijednim da se zaustavimo i uživamo u pejzažu. Na isti način, narativ nas vodi da nastavimo istraživati istoriju ove distopije, a glavni likovi pomažu da obrati u scenariju dobiju potrebnu relevantnost za zadržavanje interesa.

\r\n\r\n

Treba reći da Nema Svjetlosti može biti frustrirajuća, tamna i, ponekad, beznadna. Ima krivulju težine koja je prilično teška za asimilaciju, posebno ako niste igrač naviknut na ovakve naslove. Ali, ako se suočimo s izazovom s strpljenjem, nagradiće nas dubokom avanturom punom zanimljivih situacija. Crkva Velike Ruke je samo vrh ledenog brijega... Neki borbeni susreti će ostaviti ožiljke u našim sjećanjima i, nakon što vidimo završne špice, bićemo više nego skloni da se vratimo tim sumornim podzemnim gradovima.