Songbringer · IDC Games

Ponekad kada analiziramo igru, ne može se poreći da je ono što je ispred nas drugačije. Posebno ovom prilikom, Wizard Fu Games nam donosi 2

Ponekad kada analiziramo igru, ne može se poreći da je ono što je ispred nas drugačije. Posebno ovom prilikom, Wizard Fu Games nam donosi 2D netipičnu akcijsku igru i sve kvalitete potrebne da se istakne na indie sceni.

Donekle podsjeća na Zeldu i oduševljava, tehnički gledano. Songbringer nam nudi zdravu dozu humora i malo patnje na tom putu.

Igranje Songbringera podrazumijeva suočavanje s opasnošću koju predstavlja igra koja je proceduralno generirana – na osnovu obrasca koji joj date – dok preživljavate neprijateljsko okruženje koje bi vas moglo dovesti do ivice. Wizard Fu Games ne zazire od činjenice da se ova igra smatra hardkorom, i možete očekivati da ćete umrijeti iznova i iznova, nakon mnogo napetih trenutaka.

Ne hajde da se pozabavimo kakav je to praznik za oči; ovo je čisto uvažavanje piksela. Predan je svom retro osjećaju, ali ima i moderan dodir što znači da likovi ne izgledaju samo kao da su zaglavljeni na površini, već imaju više prisutnosti. Tome dodatno pomažu integrirane sjene i stalna kiša i njene pikselizirane kapi koje slijeću u jezera, što ga izdvaja od 16-bitnog naslova.

Songbringer odaje počast i parodira Legendu o Zeldi od samog početka. Počinjete tako što se spuštate u pećinu u potrazi za mačem, koji se zatim podiže na način koji je u suštini Hyrule... Ali ovo je samo početak. Kasnije unesete riječ od šest slova (šta god želite, ne mora imati smisla), a na osnovu toga se generiše mapa igre. Nasumičnost znači da svaki put kada započnete novu igru imate osjećaj kao da sve funkcionira. Ipak, nije sve krevet od ruža. Čudni, uznemirujući dijalozi vraćaju vas u stvarnost da prolazite kroz neugodan, distopijski svijet.

Elementi fantazije su pomiješani s metalnim platformama koje privlače pogled, dajući vam osjećaj da ste među ruševinama neke pale tehno-srednjovjekovne civilizacije. Povrh svega, postoje objekti koji će vam pomoći tokom vaše avanture. Zanimljivo je da u igri postoji očigledan psihodeličan element. Da biste se oporavili i izoštrili svoja osjetila, morat ćete uzimati određene supstance koje su tipično halucinogene. U stvari, ove senzacije dolaze zbog onoga što nam pokazuje igra. Još jedan zanimljiv aspekt je mogućnost meditacije. Programerima se očito svidjela ideja miješanja "divljeg" i "nepokornog" sa meditativnim zen-om.

Ipak, ne brinite, uglavnom se radi o zamahu mačevima i kretanju po ekranu dok vas neprijatelji pokušavaju srušiti. Postoji i nekoliko oružja koje treba otključati, a sva su svemoćna. Cijela stvar je prelivena ozbiljnim smislom za humor (i prije svega podsmijehom), od trenutka kada upoznajemo glavnog junaka, Roqa Epitheosa, koji je bez majice, izgubivši odjeću u brodolomu koji ga je ostavio "nasukanim" u svijet Ezkera.

Da zaključimo, mora se reći da je Songbringer pravi roguelike, crpeći iz RPG iskustva, ali nudi onaj koji je više "hardcore". Ostavlja svoj trag svojim nasumično generiranim mapama i određenom jednostavnošću – koju pokušava kompenzirati oružjem i dobrim nivoom težine.