Nema Svjetla

\r\n\r\n

Moramo reći da igrači mogu imati jedinstven osjećaj zadovoljstva koji se javlja samo kada “otkriju” igru. Nešto što je bilo puno češće u zlatnom dobu gaminga, kada je pristup informacijama bio ograničen na časopise i programe, a kupnja nepoznate igre podrazumijevala je rizik bez povratka. Danas je vrlo teško da nas igra iznenadi i, onih nekoliko puta kada se to dogodi, gotovo uvijek pripada indie svijetu. To je slučaj s Nema Svjetla, akcijskim RPG-om koji je razvio Zelart, čija nas pixel art već ostavlja bez daha u svom traileru, ali je upravo postavka ta koja nas zaljubljuje u igru kada se uronimo u njegov svijet.

\r\n\r\n

Kao prvi dojam, možemo reći da se čini da je riječ o akcijskoj igri s frenetičnim borbama i tek površnom narativnom izlikom koja nas poziva da nastavimo napredovati. No, kako napredujemo, ispostavlja se da je priča fantastična mreža anegdota i iskustava stotina NPC-a koja nas drži zainteresiranima kroz visoke vrhunce težine i frustracije ponovnog prolaska borbe desetak puta.

\r\n\r\n

U Nema Svjetla igramo tajanstvenog protagonista čiji život biva uništen u samo nekoliko sekundi. Vojska Crkve Velike Ruke sravnila je njegovo selo, ubila njegovu obitelj pred njegovim očima i uzela njegovo dijete da ga žrtvuje. Čhumanstvo je devastirano globalnom katastrofom i, da bi preživjela, bila je prisiljena skloniti se pod zemlju. Kada se sve čini izgubljenim, pojavljuje se Samedi, sumnjivi lik koji će nam ponuditi neodoljivu ponudu.

\r\n\r\n

Ovo je početak avanture koja obuhvaća širok spektar emocija, ne samo zbog događaja koji će oblikovati glavnu radnju nego i zbog ogromnog broja socijalnih interakcija (u obliku sporednih misija ili jednostavno dijaloga) s NPC-ima koji nastanjuju zamršene podzemne gradove. Svaki lik kojeg sretnemo ima nešto za reći i iz tih razgovora možemo naslutiti stanje civilizacije, njene tuge, snove i nade. Također ćemo svjedočiti kako su slomljeni ili... postoji li drugi mogući put? Možda, to je ono za što je tu karma sustav.

\r\n\r\n

Postoje dva suprotstavljena iskustva koja oblikuju ponudu Nema Svjetla. S jedne strane, imamo akcijski dio: frenetičan, agilan i vrlo kaznen. S druge strane, imamo narativ: spor, dubok i pun sugestija i suptilnih referenci koje oslikavaju mračnu panoramu ove futurističke distopije. Da bi povezali oba ekstrema, u igru ulazi karma sustav, predstavljen jednostavnom polu-zelenom i polu-crvenom trakom. Kako nalazimo NPC-e, možemo s njima komunicirati, ponuditi mišljenje ili intervenirati u njihovim problemima. Ovisno o našim akcijama, karma se naginje prema jednoj od svojih strana i ovaj parametar će biti ključan u oba aspekta avanture.

\r\n\r\n

Što se tiče narativne strane, otvara ili zatvara određene sporedne misije za nas, s likovima koji će nam govoriti samo ako smo na jednoj od strana karma ljestvice. A može čak odrediti koji od više mogućih završetaka ćemo dobiti na kraju igre. Što se tiče igrivog dijela, stalno trošimo malo dobre karme kada koristimo neka od poboljšanja koja imamo na raspolaganju. Kada donese odluke koje utječu na narativni razvoj, pojavit će se šaren lik i reći nam što on misli o tome.

\r\n\r\n

Govoreći o borbenom sustavu možemo reći da je “jednostavan”. Isprva, sve se svodi na napadanje i izbjegavanje brzinom svjetlosti dok nastavljamo napredovati kroz tamne prostore impozantno rekreiranog pixel arta. Nikada se nećemo osjećati sigurnima, uvijek ćemo biti jedan korak od toga da budemo opkoljeni neprijateljima spremnim da nas dokrajče s nekoliko udaraca. No taj osjećaj opasnosti postaje dvosjekli mač: izazovan i u isto vrijeme preplavljujući.

\r\n\r\n

Nema Svjetla poziva nas da se borimo agresivno, uzrokujući da se sve sposobnosti aktiviraju kroz bar bijesa koji se puni samo kada udaramo neprijatelje ili razbijamo predmete na pozornici, a brzo se prazni ako ne održavamo ritam napada. Sposobnosti se aktiviraju kombinacijom radnji koje su često protuehtivnosti.

\r\n\r\n

Konačno, unatoč nekim slabim točkama, igra završava kao preporučljivo iskustvo, ne samo zbog svoje zanimljive i mračne naracije, nego jer je u cjelini lijepa igra. Cinematike imaju jednostavan, ali jedinstven stil, dizajn nivoa je izvanredan i ne pada u iskušenje prečestog ponavljanja. Zelartov pixel art je prekrasan, a animacije neprijatelja su na razini, s veličanstvenim okruženjem i bićima koja izgledaju kao da su izravno izmišljena maštom H. R. Gigera.

\r\n\r\n

Zvučna sekcija djeluje u skladu s estetikom, stvarajući opresivnu atmosferu kroz jednostavne, ali pažljive melodije i kontrastirajući akciju u pravoj dozi. Svaki od četiri dostupna puta ima jedinstvenu temu, koja degenerira do susreta s vođom sektora i, ponekad, se ponosi nekim estetskim promjenama dostojnim stajanja i uživanja u krajoliku. Na sličan način, narativ nas vodi da nastavimo istraživati povijest ove distopije, a glavni likovi pomažu da preokreti u radnji dobiju potrebnu važnost kako bi održali interes.

\r\n\r

Treba reći da Nema Svjetla može biti frustrirajuća, mračna i, ponekad, beznadna. Ima krivu težine koja je prilično teška za asimilirati, posebno ako niste igrač naviknut na ovu vrstu naslova. No, ako se suočimo s izazovom s strpljenjem, nagradit će nas dubokom avanturom punom zanimljivih situacija. Crkva Velike Ruke samo je vrh ledenog brijega... Neki boss bitke ostavit će ožiljke u našim sjećanjima i, nakon što gledamo kako se završni naslovi vrte, bit ćemo više nego primamljeni da se vratimo tim mračnim podzemnim gradovima.